Matična zemlja: Njemačka.
Podrijetlo: Ovaj njemački ptičar potječe od španjolskog ptičara, kojeg su flamanski lovci doveli u Njemačku u sedamnaestom stoljeću. Kasnijim križanjem s talijanskim ptičarom te s engleskim pointerom postao je brži i energičniji. Moderni kratkodlaki ptičar odmah se rasprostranio po čitavoj Europi.
Opis: Pas djeluje plemenito i skladno, a visok je od 60 do 65 cm, ženke su nešto niže. Noge viših primjeraka su preduge pa takav pas nije dovoljno pokretan. Glava kratkodlakog ptičara je mršava, dobro ocrtana, lubanja široka, plosnata; smeđa njuška je istaknuta, njuška boje mesa nije poželjna usnice su nešto ovješene; zubalo je jako; oči smeđe, žuto oko je greška; uši srednje duljine, plosnate, priljubljene uz obraze, zaobljenih vrhova; prsni koš je dublji nego širi, rebra lijepo zaobljena, ali ne bačvasta. Dlaka je kratka i gusta, tvrda na opip. Dozvoljene su boje: jednobojna smeđa sa sitnim bijelim mrljama na grudima i nogama, smeđe-pastrvasta sa smeđom glavom i smeđim mrljama; bijela sa smeđom maskom te smeđim točkicama i mrljama; crna u svim gore spomenutim gradacijama; žuta boja se ne smatra greškom.
Narav: Živahan, lako odgojiv, energičan, inteligentan, veseo, poslušan, voli djecu.
Držanje: Svakom lovcu služi za stajanje ispred divljači i kao osobni čuvar. To je pas izvanrednih lovačkih sposobnosti te umije raditi u brdima, šumama, močvarama; podnosi sve klime. Nešto je grubljeg izgleda pa ga se, mada je izvanredno ugodnog temperamenta, rijetko drži u stanu. On se, međutim, prilagođuje svakoj situaciji, samo ako mu se pruži dovoljno kretanja na otvorenom u vrijeme lovostaje.
Hrana: Zahvaljujući dobroj probavi i asimilaciji, treba ga umjereno hraniti da ne bi odebljao. Najpovoljnije je ako mu se dnevno daje 300 do 350 g kuhanog mesa, razrezanog na sitne komadiće i 200 g tjestenine ili riže te kuhanog povrća. U doba lova treba povisiti mesa, a smanjiti tjesteninu i povrće.
Plemenit je, lijepo oblikovan pas s elegantno građenim tijelom. Vitak, mada kupiran rep i jaka glava dopunjuju njegovu plemenitost. Uši su visoko postavljene, ne preduge, leže tijesno uz glavu. Pokrivene su finom dlakom. Usnice su tijesne i naglašavaju izgled njuške. Zatiljak je mišićav, koža na vratu napeta, prsa su više dublja nego šira. Kao i za sve druge njemačke ptičare i za njega je karakteristično da visina odgovara tjelesnoj dužini. Dlaka je po cijelom tijelu kratka, gusta i čvrsta. Osnovna boja je smeđa, s bijelinom ili bolje rečeno bijelim točkastim oznakama. Visina - 60 do 65 cm, težina - od 25 do 28 kg. To je najstarija pasmina medu njemačkim ptičarima. Put joj je napravio dr. Paul Kleemann po kojem se zove i Pravilnik o uzgojnoj selekciji.
Pas koji odgovara zahtjevima tog pravilnika je vrhunski kratkodlaki ptičar. Kod te pasmine naziv ptičar nije odgovarajući. Odličan je naime i u drugim aktivnostima: dobar je tragač na krvnom tragu, a zna i uloviti neke manje životinje. Moglo bi se reći da je mnogostrano koristan lovački pas. Prije rata su ga uspješno učili obrani i napadu. Njegovo kratkodlako krzno je jednostavno njegovati. Nakon lova skoro da i ne zaprlja automobil i brzo se osuši kada ga koristimo za rad u vodi. Među lovačkim psima nema ni jednog psa koji je vodljiviji i sposobniji učenju od njemačkog kratkodlakog ptičara. Svom gospodaru uistinu čita želje iz očiju. Pravi je lovački pas, kojeg možemo držati u stanu ili u kući. Potrebno mu je puno kretanja. Ima dobar apetit. Gotovo da nema displazije.
Naslov: Njemacki kratkodlaki pticar 
pet srp 04, 2008 11:44 am
