Parvoviroza pasa

Pseća parvoviroza je oboljenje koje je među vlasnicima poznato kao "mačja kuga", iako nema nikakve veze sa mačkama niti je mačke prenose psima što mnogi vlasnici pasa misle. Parvovirus je raširen među psećom populacijom u čitavom svijetu. Virus napada stanice tankog crijeva, koštane srži i limfnog tkiva. Mogu ga dobiti psi svih starosnih skupina, ali najčešće oboljevaju psi mlađi od godine dana. Psi mlađi od 6 tjedana starosti rijeđe oboljevaju jer ih štiti pasivno prenesen imunitet majke. Simptomi su sljedeći: pas uporno i jako povraća (u početku povraća hranu koju je jeo, a zatim tekućinu koja može biti pjenasta, žuta, žutozelena ili bijelkasta), ponekad se u povraćenom sadržaju mogu primjetiti tragovi krvi. Pas postaje izuzetno depresivan, zavlači se na tamna, skrivena mjesta, slabo ili nikako ne reagira na pozive vlasnika. Idućeg dana ili istovremeno sa povraćanjem javlja se obilan proljev. U početku je stolica prilično gusta, a kasnije sve rijeđa i rijeđa, dok na kraju ne bude potpuno vodenasta. Vodenasta stolica je crvene boje jer u sebi sadrži krv. Pas ima izuzetno visoku temperaturu. Događa se da pas naglo ugine, ako parvovirus napadne srčani mišić i dovede do upale srčanog mišića. Za postavljanje dijagnoze korisno je da veterinar izvrši pregled krvne slike. U početku liječenja potrebno je spriječiti dehidraciju psa (davanjem infuzije). Oboljeli psi predstavljaju opasan izvor infekcije za druge pse, pa ih treba držati strogo odvojeno od drugih pasa. Ljudi koji dolaze u kontakt sa bolesnim psima trebaju izvršiti sve preventivne i dezinfekcijske mjere kada dolaze u kontakt sa zdravim psima. Oboljeli pas koji je preživio treba biti u izolaciji tj. ne smije dolaziti u kontakt sa zdravim psima najmanje dva tjedna. Postoje cijepiva kojima možemo zaštiti psa od tog opasnog virusa.